Eej ljudi! Pa, svi pričaju o tinejdžerskoj ljubavi kao o nečem... čarobnom, a ja sam tu da vam kažem da je to ponekad čarobno, ali češće... haotično! Moj prvi spoj je bio katastrofa. Tip je zaboravio da me pita na što sam alergična (orah!), pa sam završila s oteklinom na usnama i crvenim licem, izgledala sam kao da me je napala osa. I to ne računajući to što je cijelo vrijeme pričao o svojoj kolekciji kamenja. Kamenja! Dakle, moj savjet broj jedan: provjerite da li je vaš potencijalni partner barem malo zanimljiv, a ne samo da ima slatke oči. I, naravno, pitajte za alergije prije nego što naručite tortu! 😉

Zaljubljivanje u tinejdžerskim godinama je... intenzivno. Sve je veliko, sve je prvi put. Svaki dodir, svaki pogled, svaka poruka je kao da vam je netko uključio megafon u srcu. Ali ono što sam naučila, i što mi je trebalo previše vremena da shvatim, je da to ne znači da je to i "zauvijek". Mnogo toga se mijenja u tim godinama, i zdravo je da se i osjećaji mijenjaju. Ne treba se bojati promjena, niti se previše opterećivati prvim zaljubljivanjem. Važno je biti iskren prema sebi i drugoj osobi, i poštovati granice. Što vi mislite, je li lakše preboljeti prvu ljubav kada se odmah baca glava u drugu ili je bolje pustiti da vrijeme učini svoje?

I još nešto – nemojte se ustručavati pitati za pomoć! Ovaj forum je super mjesto za to. Mislim da bi bilo super da organiziramo neku online radionicu o zdravim odnosima i komunikaciji – možda bi netko od iskusnijih članova mogao voditi diskusiju? Ili možda čak i anonimnu online chat sesiju gdje možemo pričati o svojim problemima bez straha od osude? Što kažete? Ja sam za! A da, i još jedan savjet: fotografiranje prvih spojeva je zabavno, ali obavezno pripazite da ne objavite ništa što bi kasnije mogli požaliti! Sretno svima, i ne zaboravite – uživajte u ovom ludim godinama!