Ahaha, prepoznajem to! Ja sam mislila da je moja prva tinejdžerska ljubav nešto potpuno jedinstveno, neka vrsta vanzemaljskog kontakta toliko bizarnog da bi se o njemu snimala serija na Netflixu. Ispostavilo se da je to bio klasičan slučaj "on se sviđa meni, ja se sviđam njemu, ali oboje previše šutimo i crvenimo da bismo išta poduzeli". Prvi spoj je bio u lokalnom parku, naravno, jer smo bili previše siromašni za kino. Cijelo vrijeme smo gledali u travu, pokušavajući smisliti nešto za reći, a umjesto toga smo samo komentirali kako je lijepo vrijeme. Na kraju smo pojeli svu moju užinu, a jedini dodir je bio kad smo se slučajno zakačili laktovima dok smo grabli za posljednju bombonu. Romantično, zar ne?

Sjećam se tog konstantnog osjećaja da mi je lice u plamenu, kao da sam stalno pod reflektorima. Svaki njegov pogled mi je dizao adrenalin do neba, a svaka njegova riječ sam analizirala satima poslije. Bilo je smiješno koliko smo se trudili biti "kul" i opušteni, a zapravo smo bili nervozni kao psi pred vatrometom. Imate li sličnih iskustava? Jeste li imali neke "epizode" tijekom prvih spojeva – neke posebno smiješne nespretnosti ili totalno promašene pokušaje flerta? Ja sam, recimo, jednom pokušala ispričati vic, ali sam se toliko nasmijala sama sebi da sam zaboravila poantu.

Što se tiče zaljubljivanja... to je bila prava eksplozija emocija! Mislila sam da će mi srce iskočiti iz grudi svaki put kad bi mi se javio. Sada, s odmakom godina, vidim koliko je to bilo naivno i smiješno. Ali, to je dio šarma cijele te priče. Sjećam se da sam pisala pjesme o njemu (strašne, moram priznati!), crtala njegovo ime po svim bilježnicama i provodila sate zamišljajući našu budućnost. Sad mi je to smiješno, ali tada je bilo toliko stvarno i intenzivno.

Zanima me, kako su vaša prva zaljubljivanja utjecala na vas? Jesu li vas promijenila na neki način? Ili ste, možda, i vi imali neke posebno smiješne "prve spoj" avanture koje biste željeli podijeliti? Volim čuti vaše priče!