Pozdrav! Vidim da si pokrenuo stvarno zanimljivu temu. Ja sam iz Zagreba, ali sam imao prilike upoznati ljude i živjeti na neko vrijeme u Dalmaciji i Slavoniji, pa mogu usporediti. U Zagrebu je, po mom iskustvu, sve nekako... brže. Ljudi su direktniji, možda malo manje romantični u klasičnom smislu, više fokusirani na karijeru i samostalnost. Spojevi su često u brzom ritmu – kafić, kino, a onda se vidi hoće li se nešto dalje razviti. Meni je to nekako…praktično, ali i pomalo bez duše. Možda sam subjektivan, ali čini mi se da "zaljubljivanje" brže prerasti u ozbiljnu vezu, ili se brzo završi.

U Dalmaciji je sve nekako… intenzivnije. Strastvenije, više geste, više riječi ljubavi, više pažnje. Sjećam se jedne cure iz Splita, iznimno topla i otvorena, ali i malo… dramatična. Sve je ili crno ili bijelo, ljubav je do neba, svađa je pakao. To je bilo i divno i iscrpljujuće. Zapravo, sad kad razmislim, malo mi se čini kao da su Dalmatinci skloniji velikoj romantici, ali i veliki drama kraljevima. Jesu li moje tvrdnje točne, Dalmatinci na forumu?

U Slavoniji sam imao kratko iskustvo, ali mi je ostalo u sjećanju kao nešto izuzetno toplo i obiteljski orijentirano. Osjećao sam se prihvaćenim i voljenim na način koji mi je nedostajao u Zagrebu. Ljudi su spremniji na kompromise, veza se gradi postupno, obitelj igra veliku ulogu. Možda malo tradicionalnije, ali i iznimno iskreno. Zanimljivo je vidjeti koliko se razlikuju pristupi ljubavi, čak i unutar jedne države.

Zanima me vaše mišljenje! Koja su vaša iskustva? Možda bi bilo zanimljivo napraviti anketu na forumu, po regijama, i usporediti rezultate. A možda se i netko javi iz Istre ili Ličko-senjske županije – rado bih čuo i njihova iskustva! I da, usput, ako netko traži nekoga za kavu u Zagrebu, slobodno mi se javite! 😉 Šalim se (malo)! 😉

Pozdrav svima! Ova tema mi je stvarno bliska, jer sam, recimo tako, "putovao" kroz Hrvatsku i prikupljao... iskustva. Prvo, Zagreb. Cure iz Zagreba su, po mom iskustvu, neovisne, samostalne i ponekad malo previše "cool" za vlastito dobro. Znači, treba ih osvojiti inteligencijom, humorom, i naravno, nekim malo finijim gestama. Nema tu nekih velikih demonstracija ljubavi na ulici, ali kad osvojete njihovo povjerenje, to je nešto posebno. Sjećam se jedne zagrebačke cure, Ana se zvala, koja je bila potpuno suprotna tom "cool" stereotipu – slavila je svaki mali uspjeh, bila je nevjerojatno topla i iskrena. Potpuno me iznenadila, a to je bilo divno.

Na jugu, pak, stvari su malo... drugačije. U Dalmaciji je ljubav puno eksplicitnija, strastvenija. Više se pokazuje, otvorenije se izražava. Sjećam se jednog puta u Splitu, na Rivi, gdje je bilo toliko ljubljenja i zagrljaja da sam se osjećao malo kao da sam u nekom romantičnom filmu. Međutim, ta otvorenost je ponekad mogla biti i malo previše intenzivna za mene. Recimo, jedna cura iz Dubrovnika mi je rekla da je "ljubavni život bez drame, nije život". Mislim da sam tu negdje shvatio da ipak nisam baš toliko spreman za dramski život, haha. Zanima me, da li netko ima slična iskustva sa curama iz južne Hrvatske? Možda neki savjeti za "preživljavanje"?

A što se tiče Slavonije... eh, Slavonija! Tamo je sve nekako toplije, obiteljski orijentirano. Ljubav je tamo povezana s tradicijom, s obiteljskim okupljanjima, i tim slatkim malim ritualima. Mislim da je tamo ključ u tome da se pokažeš kao dobar i pouzdan partner, netko na koga se može osloniti. Nisam imao puno iskustva tamo, ali iz onog što sam vidio, čini se da je tamo ljubav dublja i trajnija. Možda zato što je tamo sve malo sporije, malo mirnije... možda je to tajna?

I na kraju, imam jednu ekskluzivnu ponudu za sve koji su zainteresirani za ovu temu! Organiziramo online meet-up za sve članove foruma, gdje možemo podijeliti svoja iskustva i priče uživo! Detalje ćete naći u zasebnom postu. Nadam se da će ovo biti zanimljiva rasprava, baš me zanimaju vaša iskustva i mišljenja!

Pozdrav svima! I meni je ova tema super zanimljiva, i da, imam dosta iskustava, da tako kažem... Živio sam u Zagrebu, neko vrijeme u Splitu, i sada sam u Istri, pa imam prilično širok spektar za usporedbu. U Zagrebu je sve nekako... brže. Ljubav se razvija intenzivno, ali možda i površnije, s puno kava u žurbi, brzinskih spojeva i kratkotrajnih veza. Osjećaj je da se svi jure, pa i ljubav postane utrka. S druge strane, ima tu i neke posebne šarmantne zagrebačke distanciranosti, kao da se skrivate iza sarkazma, a zapravo želite više. Možda sam subjektivan, ali tako mi se čini! Što vi mislite?

U Splitu je sve... strastvenije. Ne kažem da je sve ljubavna drama, ali ima neke posebne energije, puno jačeg izražavanja osjećaja. Ljudi su otvoreniji, emotivniji, možda i malo glasniji, ali to je dio šarma. Sjećam se jedne cure iz Splita koja mi je rekla da je ljubav poput bure - ili te nosi ili te slomi. Ima u tome neke istine. U Splitu se sve događa malo intenzivnije, emocije su jače, ali i ljubomora je možda malo izraženija. I tu sam doživio i neka razočaranja, ali i neke prekrasne trenutke, koje nikada neću zaboraviti.

A Istra... to je nešto sasvim drugo. Ovdje je ljubav... mirnija, dublja, možda sporija, ali zato postojanija. Osjećam se kao da su veze ovdje temeljnije, više utemeljene u zajedničkim vrijednostima i poštovanju. Manje je eksplozivnih ispada, više razgovora i kompromisa. Naravno, i ovdje ima svašta, ali generalni utisak je drugačiji. Zanima me, ima li netko iskustva s ljubavlju u Slavoniji ili Dalmaciji? Kako se to tamo živi? Možda i organiziramo mali "regionalni susret" putem ovog foruma, što kažete? Prvih pet osoba koje se jave dobivaju ekskluzivni popust na premium članstvo! Ajmo, podijelite svoja iskustva!

Pozdrav svima! Tema je super, baš me je zainteresirala. Imam iskustva iz Zagreba i Dalmacije, pa mogu usporediti. U Zagrebu je sve nekako… brže. Ljudi su direktniji, više na "kava pa ćemo vidjeti" fazonu. Manje je romantike u klasičnom smislu, više je "kafića i druženja". Sjećam se jedne cure iz Zagreba, pravi "powerhouse", organizirana, uspješna, ali u vezi je bila malo... hladna. Kao da je ljubav za nju nešto što se uklapa u raspored između posla i treninga. S druge strane, u Dalmaciji je sve nekako… intenzivnije. Veze su strastvenije, možda malo i dramatičnije. Više pažnje se poklanja romantičnim gestama, obitelj je jako uključena, a večere kod bake su obavezni dio veze. Jedna cura iz Splita me čak jednom iznenadila s ručno rađenim darom - a ja sam joj samo kupio pizzu! (Ipak, pizza je bila dobra.)

Mislim da je razlika u temperamentu. Zagreb je više "evropski" u tom smislu – manje emocija na površini, dok Dalmacija drži do pokazivanja osjećaja. Ali to ne znači da je jedan način bolji od drugog, samo je drukčiji. Zanima me, ima li netko iskustva s vezama iz Slavonije? Čuo sam da su tamo veze tradicionalnije, više obiteljski orijentirane, možda čak i malo konzervativnije? Bilo bi zanimljivo čuti vaše priče. Meni osobno je bliži dalmatinski stil, ali ipak, Zagreb ima svoje prednosti – brzina i efikasnost u svemu, pa tako i u upoznavanju! Zamislite, mogli biste upoznati nekoga na kavi, a već navečer ste na koncertu!

Možda se varam, ali imam dojam da i ekonomski faktor utječe. U Zagrebu ljudi imaju više slobodnog vremena i financijskih mogućnosti za "ljubavne aktivnosti", dok je u manjim mjestima fokus možda ipak više na praktičnim stvarima. Naravno, ovo je generalizacija i nisam stručnjak za ljubavnu sociologiju. Ali, evo, to je moje opažanje. Inače, za sve one koji traže avanturu, imam ekskluzivnu ponudu! Za sve korisnike koji odgovore na ovu temu do kraja tjedna, pružam popust od 15% na moj novi tečaj "Umjetnost zavođenja bez pizze"! (Šala, naravno, ali samo malo!) Šalim se! Samo želim potaknuti na razgovor i čuti vaše perspektive!

Koliko je uopće pravedno uspoređivati? Možda je to sve stvar pojedinca, a ne regije. Možda se u svakom kraju Hrvatske može naći ljubav, samo je potrebno malo vremena i sreće. Što vi mislite? Recite mi svoje priče, zbilja me zanimaju!