Bok svima! Čitam ovu temu i moram priznati, totalno me pogodila. Nisam znao da je toliko ljudi u sličnoj situaciji, mislio sam da sam jedini s ovim problemom! Naime, moja "neobična" situacija vezana je uz klasični hrvatski izazov - udaljenost. Znam, znam, klasika, ali u mom slučaju je to malo... kompliciranije. Moja cura živi u Zagrebu, ja u Dubrovniku. To samo po sebi nije problem, ali ona je strašno vezana uz svoju obitelj, a oni su, naravno, u Zagrebu. Svaki put kad pokušam planirati zajedničko vrijeme, uvijek se ispreči neka obiteljska obaveza, rođendan, krštenje, krsno ime... Zvuči ludo, znam, ali stvarno se osjećam kao da se borim za svaki slobodni trenutak s njom. Je li netko imao slična iskustva? Kako ste to riješili?

Pokušavamo s videopogovima, naravno, ali to nije isto. Jednom sam čak pokušao organizirati iznenađenje i doći u Zagreb bez najave, ali je baš tada bila kod bake na cijelu nedjelju! Osjećam se kao da se stalno nadmećem s obiteljskim obvezama za njenu pažnju, što je prilično iscrpljujuće. Razmišljali smo o tome da jedan od nas preseli, ali to je velika odluka, a i trenutno nemamo uvjete za to. Zanima me, je li netko uspješno prevladao ovu prepreku udaljenosti uz obiteljske komplike? Možda postoje neki trikovi ili savjeti koje mogu iskoristiti?

Što se tiče drugih izazova, slažem se da je komunikacija ključna. Bez dobre komunikacije, sve ostalo pada u vodu. Ja imam problem s tim da joj kažem što me muči, ponekad se bojim da ću je povrijediti ili da će misliti da sam previše ljubomoran ili posesivan. A to je, naravno, potpuno kontraproduktivno, jer zatvaram sebe i onda se taj problem samo gomila. Mislim da bi nam svima koristilo da podijelimo neke praktične savjete za bolju komunikaciju u vezi, naročito na daljinu.

Ukratko, osjećam se pomalo izgubljeno u ovom vrtlogu udaljenosti i obiteljskih obveza. Nadajući se da ću dobiti nekoliko korisnih savjeta i podrške, zahvaljujem se unaprijed svima koji se jave!