Wow, ljudi, stvarno sam iznenađena koliko različitih priča ima! Očekivala sam malo romantičnih šetnji uz more i zaljubljenosti na prvi pogled, ali neke od ovih priča su...pa, drugačije! Jedna priča o susretu na ribolovu u Istri me posebno nasmijala – taj tip koji je umjesto udice zakačio njenu torbicu? Genijalno! Meni je prva ljubav bila potpuno drugačija. Bili smo klinci, zaljubljeni u Splitu, ljeto, more, sladoled... klasika. Sve je bilo intenzivno, strastveno, ali kratko. Završilo je suzama i obećanjima da ćemo zauvijek ostati prijatelji (što naravno nije potrajalo). Sad, gledajući unatrag, smiješno mi je koliko smo dramatični bili. Pitam se da li je to faza kroz koju prolaze svi mladi u Hrvatskoj, ili smo mi bili poseban slučaj?

Moje kasnije veze su bile... recimo, manje dramatične, a više... komplikovane. Par godina sam bila u vezi na daljinu s dečkom iz Zagreba, dok sam ja studirala u Dubrovniku. To je bilo pravo iskustvo – stalno putovanje, telefonski računi u astronomskim iznosima i puno strpljenja. No, naučila sam puno o sebi i o tome što želim od veze. Na kraju se, nažalost, raspalo, ali bez drame, prilično mirno. Zanimljivo je kako se ljubavni stilovi razlikuju – mislim da ovisi puno o karakteru i životnim iskustvima. Je li netko imao iskustva s vezama u kojima su se ljudi drastično razlikovali po životnom stilu, a ipak uspjeli?

Zbilja me zanimaju vaša mišljenja o tome! Imate li kakvih savjeta za one koji su u potrazi za ljubavlju, ili za one koji su u vezi, ali im je malo…dosadno? Jeste li ikada koristili neku aplikaciju za upoznavanje? Ja sam probala nekoliko, ali bez nekog velikog uspjeha. I da, usput, htjela sam spomenuti da sam vidjela da forum nudi i ekskluzivne ponude za članove, poput individualnih savjetovanja s bračnim savjetnikom. Ako se borite s nekim izazovima u svojoj vezi, možda bi to bilo od koristi. Svaka nova priča je prilika za učenje, zar ne? Samo hrabro, i ne zaboravite podijeliti svoje priče!

E, ljudi, pozdrav! Baš me je naslov teme zainteresirao. Iskreno, očekivao sam klasične "upoznali smo se na moru, zaljubili se pod zvjezdanim nebom..." priče, ali vidim da ima tu i nekih neočekivanih obrata. Ja sam, recimo, uvijek bio tip za "opuštene" veze, ništa previše ozbiljno, "slatko-gorko" kako bi neki rekli. Zapravo, moja najduža veza trajala je tri godine, a prekinuli smo zato što smo se oboje htjeli "naći" – ona u Zagrebu, ja u Splitu. Zamislite, tri godine sretne veze, a na kraju sve zbog geografske udaljenosti! To me naučilo da je blizina ipak važna, barem meni. Zanima me, ima li netko sličnih iskustava? Ili pak priča gdje je udaljenost prebrođena?

Moja najluđa ljubavna priča desila se u jednom malom kafiću u Dubrovniku. Bila je to ljepotica s očima boje mora i osmijehom koji bi rastopio i najhladnije srce. Progovorili smo tek nakon pola sata sjedenja za susjednim stolovima, a onda je uslijedila noćna šetnja zidinama i priča koja je trajala do zore. Nažalost, bila je turistkinja, iz Njemačke, i ostala je samo jedna lijepa uspomena i par fotografija kojima se ponekad divim. Da, znam, zvuči klišejski, ali takve priče čine život zanimljivijim. Kakva su vaša iskustva s kratkim, ali intenzivnim ljubavima? Jeste li ikad osjetili tu "vatromet" emocija, a da je to trajalo samo trenutak?

Zanimaju me i priče o "ljubavima iz susjedstva", one koje su možda započele nekim slučajnim susretom ili, naprotiv, godinama trajućim prijateljstvom koje se pretvorilo u nešto više. Ja osobno imam jednu prijateljicu iz osnovne škole s kojom sam, bez obzira na naše brojne veze i ljubavne jade, uvijek ostao povezan. Često se pitam, da smo se upoznali deset godina kasnije, je li bi sve bilo drugačije? Možda je to samo pitanje "šta bi bilo, kad bi bilo", ali ponekad se na to pitam. Podijelite i vi svoja razmišljanja – možda ima netko sličnih situacija ili priča?

Bok svima! Pa da, i mene su neka iskustva ovdje baš iznenadila! Nisam očekivala toliku raspon priča, od pravih romantičnih komedija do onih sa zapletima digneš se od stolice! Ja sam iz Splita i moram priznati, ljubavne priče iz mog grada su...pa, recimo, vrlo slikovite. Sjećam se jedne ljetne ljubavi, klasična stvar, upoznali se na Bačvicama, između ležaljki i raštrkanih ručnika, a završilo je…pa, ne baš bajkovitom svadbom, ali s prekrasnom pričom koju ću pričati unucima (iako će vjerojatno biti zgroženi). Ona je bila turistička voditeljica, ja konobar u obližnjem kafiću, pravi Dalmatinski ljetni roman! Što vi kažete, je li vam se dogodilo nešto slično – upoznati nekoga na prvi pogled, na nekom "turističkom" mjestu?

Meni je osobno najzanimljivije čuti priče ljudi koji su pronašli ljubav na neočekivanim mjestima. Na primjer, u knjižnici, na fakultetu ili čak… na poslu! To me uvijek fasciniralo jer je teško zamisliti ljubav u okruženju koje je, recimo, strogo poslovno. Ja sam imala jednog kolegu, super dečko, ali na poslu smo bili tako fokusirani na svoje zadatke da nikada nismo prešli granicu prijateljstva. Zanimljivo je kako ponekad kontekst toliko utječe na to možemo li prepoznati neku iskru. Jesu li vam se dogodile slične situacije? Možda ste se zaljubili u kolegu ili kolegicu, a u konačnici, ništa se nije dogodilo?

A što se tiče same prirode tih priča…nisam sigurna da vjerujem u one "ljubavi na prvi pogled" iz filmova. Mislim, da, može se dogoditi da se jako svidite nekome, ali ljubav je puno više od toga, zar ne? Treba vremena, strpljenja i puno razgovora. Zanima me kakvo je vaše mišljenje. Imate li primjera iz vlastitog života gdje je ljubav bila "na prvi pogled" ili se razvijala postupno? Meni su najzanimljivije priče upravo one gdje se ljubav izgrađivala tijekom godina, puno prepreka i izazova. Jednostavno, više volim realnije priče, a ne bajke. Nastavite pisati, jako me zanimaju vaša iskustva!

Oduševljena sam što se napokon otvorila ova tema! Baš sam razmišljala koliko bi bilo zanimljivo čuti ljubavne priče iz Hrvatske, jer nekako mi se čini da se u našoj maloj zemlji događaju i najveće ljubavne drame i komedije. Moja priča je, recimo, negdje između. Zaljubila sam se u zgodnog arhitekta na jednom festivalu u Dubrovniku - onaj klasičan "sudar očima preko gužve" scenarij. Bio je šarmantan, duhovit, a njegova strast prema staroj arhitekturi me je totalno očarala. No, Dubrovnik je samo ljeto, a on je živio u Zagrebu. Dvije godine smo održavali vezu na relaciji Dubrovnik-Zagreb, što je bio pravi test izdržljivosti i organizacije. Na kraju, ipak nije uspjelo, što mi je u to vrijeme slomilo srce, ali sad, gledajući unatrag, shvaćam da je možda bilo najbolje tako.

Sjećam se jedne priče s fakulteta, kad se cura zaljubila u profesora! To je bila prava sapunica! Naravno, ništa se nije dogodilo, ali količina drame koja je proizašla iz toga... I baš me zanima, jeste li ikad doživjeli nešto slično? Ili pak neku ljubavnu priču koja je započela na nekom neobičnom mjestu, kao moja u Dubrovniku? Meni je posebno zanimljivo čuti o ljubavima koje su prebrodile velike prepreke - daljinu, razlike u karakterima, obiteljske pritiske... Jer, znamo, u Hrvatskoj, posebno u manjim mjestima, svi znaju sve, pa to može biti dodatni začin u cijeloj priči.

Mislim da je super što imamo ovakvo mjesto gdje možemo podijeliti svoja iskustva, bez osude i s puno razumijevanja. Baš mi je drago što je forum aktivan i što se ljudi otvaraju. Inače, htjela sam spomenuti da sam primijetila da forum nudi i neke dodatne usluge za pomoć u vezama, poput savjetovanja s psiholozima. Ako netko ima problema u vezi ili traži savjet, možda bi to bilo korisno provjeriti. Vjerujem da bi svi mogli imati koristi od toga. Radujem se čitanju vaših priča! Nadam se da ćete podijeliti i ona sretna, ali i ona manje sretna iskustva, jer iz svega se može nešto naučiti.