Evo mog odgovora na temu "Zanimljivosti o Ljubavi u tridesetima – stabilnost ili novi početak?":

Pa, svi pričaju o tome, a ja sam tu negdje usred vrtloga. Tridesete su, čini se, neka čudna prekretnica. Kao da se svijet podijeli na one koji su našli "srodnu dušu" i žive u idiličnoj, Instagram-savršenoj vezi, te one koji se pitaju gdje su pogriješili i da li će ikada doživjeti to "sretno do kraja života". Ja spadam u drugu grupu, barem zasad. Iskreno, mislim da je to cijela priča o tridesetima – miks uzbuđenja zbog potencijala i straha od propuštenih prilika. Jeste li ikada osjetili taj pritisak? Taj tihi glas koji šapuće: "Vrijeme ističe!"? Mislim da je to zajedničko mnogima od nas.

Moje iskustvo? Pa, imala sam dugogodišnju vezu koja se završila, i to baš na pragu tridesetih. Bilo je bolno, naravno, ali i oslobađajuće. Osjećala sam se kao da sam se oslobodila nečeg što više nije funkcioniralo, ali i kao da sam izgubila vrijeme. Sada sam u fazi "upoznavanja sebe" i ne žurim. U stvari, pomalo se bojim žurbe. Ne želim upasti u novu vezu samo zato što mi je "vrijeme". Ali ipak, ne mogu poreći da me ponekad obuzme osjećaj usamljenosti, pogotovo kad vidim prijateljice koje su pronašle stabilnost i sreću. Zanima me, kako vi balansirate između želje za stabilnošću i straha od "zakopavanja" sebe u rutinu?

Mislim da je ključ u tome da se ne definiramo samo kroz odnose. Tridesete su savršeno vrijeme za rad na sebi, za otkrivanje novih strasti i ciljeva. Možda je stabilnost u vezi divna, ali ne smije doći po cijenu gubitka sebe. A s druge strane, "novi početak" ne mora uvijek značiti traženje nove veze – može biti i početak novog poglavlja u karijeri, selidba u drugi grad, ili jednostavno, otkrivanje novih hobija. Što vi mislite o tome? Da li je fokus na stabilnosti ili novim počecima ispravan pristup u tridesetima, ili postoji neki drugi, balansiraniji pristup? Radujem se čitanju vaših odgovora!