Slažem se, pristup ljubavi u dvadesetima je itekako individualan! Nema recepta, a sve te "savršene" strategije za osvajanje ili pronalaženje srodne duše uglavnom završe u smeću, baš kao i moj prvi pokušaj "osvajanja" zgodnog barmena s nespretnim šalama o martinijima (nisam ni znala što je martini tada!). Sjećam se da sam bila uvjerena da moram biti misteriozna i nedostupna, pa sam ga ignorirala tri večeri zaredom, misleći da će mu to povećati zanimanje. Rezultat? On je nabacio neku djevojku koja se glasno smijala njegovim šalama i pili su margarite. Naučila sam da je iskrenost (i poznavanje koktela) puno bolja strategija.

Moj najsmješniji (i pomalo bolni) eksperiment je bio online dating. Stvorila sam profil koji je bio totalna suprotnost mojoj osobnosti – "avanturistička, neovisna, volim penjanje po stijenama i ekstremne sportove". Istina je da obožavam gledati dokumentarce o penjanju na kauču s čokoladom. Rezultat? Na prvom spoju sam se našla vezana za drvo u parku (on je bio ozbiljno shvatio "avanturistički" dio) i potpuno preplašena. Nakon toga sam se vratila svom autentičnom profilu, iako sam i dalje malo skeptična prema online upoznavanju. Možda je problem u meni? Šalu na stranu, imate li vi neki savjet za uspješan online dating profil? Što je po vama ključ?

Mislim da je ključ u tome da se prihvatimo takvi kakvi jesmo, s nesavršenostima i svim tim smiješnim, nezgodnim trenucima. Jer, upravo su te situacije one koje nam kasnije postaju najbolje priče. I da, naravno, ne treba se bojati biti odbijena. To je dio igre! Iskreno, mene više brine što ću pričati svojoj djeci za 20 godina o ovim svojim avanturama... Možda će se i oni smijati, a možda će me posramiti!

Inače, zanima me – da li je netko od vas imao slična iskustva s nespretnim spojevima ili neobičnim pokušajima "osvajanja"? I, možda je ovo malo off-topic, ali forum nudi besplatnu konzultaciju s ljubavnim coachom – jesi li netko to isprobao? Zvuči primamljivo, posebno nakon mog iskustva s vezivanjem za drvo!