Pozdrav! Baš me zanimaju tuđa iskustva, jer moje su...pa, recimo, šarene. Krenuo sam s Tinderom, naravno, klasika. Prvih par tjedana bilo je kao na filmskoj traci – bezbroj matcha, zanimljivih razgovora, pa čak i par spojeva. Jedan je završio s divnom večerom i plesom, drugi s neugodnim osjećajem da sam bio na audiciji za novog člana neke sekti koja obožava kristale i astrologiju (bez uvrede, svima svoje!). Ali onda je došlo do zasićenja. Osjećaj da previše swipe-a, previše sličnih profila, previše nedorečenih poruka... Kao da sam tražio iglu u hrpi digitalnog sijena. I što je najgore, taj feeling da si samo još jedan broj u moru profila. Je li to samo meni tako?

Zatim sam probao Badoo. Moglo bi se reći da je Badoo bio poprilično drugačiji doživljaj. Više lokalnih cura, manje tog internacionalnog šarma (iako, to je i plus i minus, ovisno o ukusu). Tamo sam upoznao curu s kojom sam se super zabavljao par mjeseci. Ništa ozbiljno, ali lijepo iskustvo, opušteno, bez pritiska. Čak smo i zajedno otišli na koncert! No, i tamo je na kraju došlo do zastoja. Osjećaj da se razgovori ponavljaju, da su profili često neispunjeni ili puni laži... Možda sam previše ciničan, ali imate li vi osjećaj da se na tim aplikacijama ljudi prikazuju u najboljem, često nerealnom svjetlu?

Poslije Badooa, pomislio sam – dosta! Potpuno sam se isključio iz digitalnog svijeta upoznavanja na par mjeseci. Možda sam previše očekivao, možda sam bio prezahtjevan, možda sam jednostavno imao lošu sreću. Sad sam opet na Tinderu, ali s nešto drugačijim pristupom. Manje očekivanja, više opuštenosti. I pitam se, postoji li neka tajna formula za uspjeh na tim aplikacijama? Ili je to jednostavno lutrija, gdje je dobar profil i dobra fotografija samo ulaznica u igru? Zanima me vaše mišljenje! I kakva su vaša iskustva s drugim aplikacijama, ako ih koristite? Recimo, Bumble? Čuo sam da je tamo situacija malo drukčija...