E, ljudi! Pa, svi pričaju o tim Dalmatinskim ljetnim romansama, kao da je to neka magična formula za instant ljubav. I jest, donekle! Mislim, sunce, more, vino... atmosfera je sama po sebi afrodizijak. Ali realnost je malo... drugačija. Ja sam tri ljeta provela u Splitu, i da, bilo je zanimljivih susreta. Jedan dečko mi je, na primjer, pričao o svojoj "velikoj ljubavi" koja je prošle godine bila plavuša iz Praga, a ove godine brineta iz… Beograda! Šarmantno, zar ne? Drugi je bio toliko zaljubljen u mene da je zaboravio moje ime već nakon drugog spoja, a zvao me "sunce" cijelo vrijeme. To su one klasične, pomalo karikaturne ljetne avanture, ali zabavne, da se razumijemo!

Što se tiče lokalne ljubavne scene, to je već malo složenije. Ima tu svega: od dugogodišnjih veza i brakova, preko ozbiljnih veza koje cvjetaju i ljeti, do onih "za vrijeme godišnjeg odmora". Čini mi se da je u Dalmaciji sve malo intenzivnije, emocije su na površini, ljudi su otvoreniji (ili barem tako djeluju). Ali isto tako, mislim da je ključno ne zaboraviti da su to ljetne romanse – često kratke, intenzivne, i možda ne baš uvijek duboke. Zanima me vaše mišljenje – je li to više stvar romantične slike koju si sami stvaramo ili stvarno postoji nešto posebno u dalmatinskom zraku što podstiče ljubav?

Ja sam osobno, recimo, provela jedno ljeto u potrazi za "onim pravim", i na kraju sam završila s prekrasnim spomenarima, gomilom smiješnih priča i jednim slatkim mačićem kojeg sam našla napuštenog na plaži. Mačić je, inače, puno manje dramatičan od ljubavnih avantura. Šalim se, naravno! Ipak, mislim da je ključ u tome da se opustite, uživate u ljetu i u lijepim ljudima oko vas, a što se tiče ljubavi... što bude, bude! Ne očekujte previše, a ugodno ćete se iznenaditi.

A vi? Kakva su vaša iskustva? Imate li neku posebno smiješnu ili nezaboravnu priču o ljubavi i Dalmaciji koju biste podijelili? Zanimaju me i priče o muškarcima i ženama iz Dalmacije, nisu samo turisti ciljna grupa za ljetne avanture!