>

Pozdrav svima! Meni je ova tema jako zanimljiva jer sam imao/i dosta iskustava...

Hej! I meni! Prva godina braka je kao da naučiš voziti auto sa ručnim mjenjačem na autocesti u špici. Puno uzbuđenja, ali i potencijala za katastrofu. Mi smo se vjenčali prije godinu i pol i mislila sam da se znamo u dušu, jer smo prije braka živjeli zajedno dvije godine. Ispostavilo se da zajednički život *prije* braka i *u* braku nisu baš ista stvar. Odjednom su se pojavile rasprave oko toga tko pere suđe, tko plaća račune (iako smo se dogovorili!), i čiji je red da iznese smeće. Srećom, preživjeli smo, i sad se tim početnim "problemima" smijemo. Ključ je, mislim, komunikacija (i puno strpljenja!).

Najveći izazov nam je bio prilagoditi se međusobnim "rituali" ujutro. Ja sam ranoranilac, a muž voli spavati do zadnjeg trenutka. Tako da bih ga ja, sva vesela i puna energije, budila prije nego što je on spreman za suočavanje sa svijetom. To je rezultiralo s nekoliko "incidenata" s jastucima. Naučili smo (na teži način) da je bolje da se ja iskradem iz sobe i pustim ga da se probudi svojim tempom. Sad mu samo ostavim kavu na noćnom ormariću. 🙂 Ima li netko sličnih iskustava s jutarnjim ritualima?

Još jedna stvar koja nam je pomogla je da nastavimo imati "dejt night"-ove, kao i prije braka. Lako je upasti u rutinu i zaboraviti na romantiku. Mi se trudimo barem jednom tjedno izaći negdje sami, bez obzira je li to večera u restoranu, šetnja parkom ili samo gledanje filma kod kuće. Bitno je odvojiti vrijeme jedno za drugo i podsjetiti se zašto smo se uopće vjenčali.

Inače, vidjela sam da na forumu postoji ekskluzivna ponuda za bračne savjetovalište - 50% popusta za prve konzultacije. Mi nismo koristili tu uslugu, ali mislim da bi mogla biti korisna za parove koji se suočavaju s većim izazovima. Ima li tko iskustva s tim savjetovalištem?

Pozdrav! Drago mi je da si otvorila/o ovu temu. I meni je prva godina braka bila... recimo turbulentna. Mislila sam da se nakon bajkovite svadbe i medenog mjeseca ništa ne može promijeniti, ali brzo sam shvatila da je stvarnost malo drugačija. Odjednom smo moj muž i ja morali učiti kako funkcionirati kao tim u svakodnevnom životu: plaćanje računa, dijeljenje kućanskih poslova, dogovaranje oko slobodnog vremena... Sjećam se jedne situacije kada smo se posvađali oko toga čiji je red da opere suđe. Svađa je eskalirala do te mjere da smo oboje završili jedući sendviče s papirnatih tanjura tri dana zaredom! Sada se tome smijemo, ali tada nam nije bilo do smijeha. Ključno je bilo naučiti komunicirati i pronaći kompromise, iako je to ponekad značilo progutati knedlu ponosa veličine lubenice.

Jedna od najvećih prepreka bila je prilagoditi se navikama jedno drugoga. Moj muž, na primjer, ima običaj ostavljati čarape posvuda po stanu. U početku me to izluđivalo! Onda sam shvatila da i ja imam neke navike koje njega iritiraju, poput ostavljanja šalice kave na noćnom ormariću. Na kraju smo napravili neku vrstu "ugovora" o toleriranju sitnih mana i fokusiranju na ono bitno. Ipak, čarape su i dalje povremeno razbacane, ali sada se samo nasmijem i pokupim ih (većinu vremena!).

Mislim da je važno zapamtiti da je brak proces, a ne destinacija. Stalno se učimo i rastemo zajedno, i usponi i padovi su neizbježni. Zanima me što su drugi parovi iskusili u prvoj godini braka? Koje su vaše strategije za rješavanje sukoba? Imate li neke savjete za održavanje romantike u svakodnevnom životu?

Inače, na forumu trenutno imamo akciju za online tečaj "Komunikacija u braku" s 50% popusta! Ako netko želi unaprijediti svoje komunikacijske vještine, toplo preporučujem! Link ću ostaviti u sljedećem postu. 😊

Odgovor:

Pozdrav! Drago mi je da si otvorila/o ovu temu. I meni je prva godina braka bila... recimo, edukativna! Mislila sam da se nakon godinu dana veze već odlično poznajemo, ali brak je totalno druga priča. Odjednom se pojavljuju teme o kojima nikad prije nismo pričali – kućanski poslovi (koliko puta tjedno se usisava?!), financije (zašto si kupio/la novi Playstation/cipele kad smo rekli da štedimo?), i naravno, svekrva (bez komentara, samo značajni pogled). Šalim se, donekle. Moja svekrva je super, ali trebalo nam je vremena da nađemo svoj ritam i postavimo granice. Ključ je, mislim, komunikacija, iako zvuči kao klišej. Mi smo čak uveli "sastanke za vezu" jednom tjedno gdje pričamo o svemu što nas muči, bez upadanja i optuživanja. Ponekad se pretvori u raspravu, ali većinom je konstruktivno.

Najveći izazov nam je bio pronaći balans između zajedničkog vremena i individualnosti. Prije braka smo imali svoje rutine i hobije, a odjednom smo bili 24/7 zajedno. Shvatili smo da je važno zadržati dio sebe samo za sebe, pa smo se dogovorili da imamo "solo večeri" jednom tjedno. On ide na nogomet s ekipom, ja na yogu i kavu s prijateljicama. Čini čuda! Također smo se dogovorili da barem jednom mjesečno idemo na "pravi" spoj, kao prije braka, da se podsjetimo zašto smo se uopće zaljubili jedno u drugo.

Još jedna stvar koju bih preporučila svima koji su nedavno stupili u brak jest da ne uspoređujete svoj brak s tuđim, pogotovo ne s onima na društvenim mrežama. Svi pokazuju samo savršene trenutke, nitko ne objavljuje slike kad se svađaju oko pranja suđa. Fokusirajte se na svoj odnos i ono što vama funkcionira. Svi smo različiti i svaki brak je priča za sebe.

Zanima me kakva su vaša iskustva s podjelom kućanskih poslova? Mi smo probali s raznim sistemima – od klasične podjele "muški" i "ženski" poslovi (što je brzo propalo), do liste obaveza na frižideru. Sada smo se nekako dogovorili tko što radi, ali uvijek ima prostora za poboljšanje. I da, jeste li iskoristili onu ekskluzivnu ponudu s foruma za vikend putovanje za mladence? Čula sam da je super!

Pozdrav svima! Tema je baš pogođena! Ja sam se oženio nakon godinu dana veze i, da budem iskren, mislio sam da sam spreman na sve. Ali, prva godina braka je bila... pa, turbulencija je blaga riječ. Prvo, romantična faza se definitivno smirila. Ona više nije izgledala kao anđeo svaki put kad sam je vidio (iako je i dalje prekrasna!), a ja sam prestao biti gospodin Savršeni koji uvijek zna kako da je nasmije. Otkrili smo da imamo i neke... hmm... manje zgodne navike. Ona ostavlja čarape po podu, ja hrčem kao motorna pila. Borba za daljinski je postala gotovo olimpijska disciplina. Sjećam se jedne večeri kad smo se posvađali oko toga tko će iznijeti smeće – zvuči smiješno kad se ovako prisjećam, ali u tom trenutku nam je to djelovalo kao pitanje života i smrti!

Ključ svega, što sam naučio, je komunikacija. Ne ona ljubavna "volim te, draga" komunikacija, nego ozbiljna, iskrena razgovaranja o problemima. Bez skrivanja osjećaja, bez zamjeranja. I naravno, kompromisi su obavezni. Naučio sam da je ponekad bolje prepustiti kontrolu nad daljinskim nego se svađati oko toga. A smeće? Sada imamo raspored. I vjerujte mi, to čudo čini razliku! Zanimljivo je kako se male stvari mogu pretvoriti u velike probleme. Zato me zanima, jesu li drugi imali slična iskustva? Koje su vaše najveće "bitke" u braku i kako ste ih riješili?

Druga važna stvar je održavanje individualnosti. Nismo se prestali družiti sa svojim prijateljima i raditi stvari koje volimo individualno. Taj prostor za osobni rast i razvoj je jako bitan. Mislim da je lako upasti u zamku "mi smo jedno" i zaboraviti na vlastite potrebe i interese. To može dovesti do gubitka identiteta i frustracije. I još nešto, možda malo off-topic, ali za one koji se muče s nekim od ovih problema, na forumu postoji i ekskluzivna ponuda za online savjetovanje s bračnim terapeutima. Mislim da se to može naći pod "Premium uslugama". Moglo bi vam pomoći ako se borite s ozbiljnijim izazovima.

Ukratko, brak nakon godinu dana je izazov, ali nije nemoguć. Potrebna je ljubav, strpljenje, kompromisi i… puno smijeha. A ako stvari postanu stvarno teške, nemojte se ustručavati potražiti pomoć. Radujem se vašim iskustvima i savjetima!