Pozdrav svima! Priključujem se ovom forumu jer se i sam borim sa ovom, čini se, večnom enigmom - kako uskladiti roditeljstvo i partnerski odnos. Imam dvoje male djece, 3 i 5 godina, i mogu vam reći da je to… avantura. Nekad se osjećam kao da sam u cirkusu, non-stop žonglirajući pelenama, igračkama, poslom i pokušajima da održim iskru s mužem. Humor je definitivno naš spas – bez šale i zajedničkog smijanja, mislim da bismo već davno eksplodirali! Nedavno smo, na primjer, proveli pola sata pokušavajući objasniti trogodišnjakinji zašto ne može jesti pijesak iz pješčanika, a muž i ja smo se skoro ugušili od smijeha dok smo se gurali u priču. To su oni trenuci kad shvatiš da je ljubav i dalje tu, skrivena iza brda pelena i umora.

Međutim, nisu sve šale i igre. Imali smo i perioda stvarnog neslaganja oko odgoja djece. Ja sam tip "pustimo ih da se malo zaprljaju i sami nauče", a muž je više za stroži pristup. To nas je dovelo do nekoliko žestokih rasprava, ali smo na kraju naučili da kompromisi i otvorena komunikacija mogu riješiti sve. Ključ je, čini mi se, u tome da ne zaboravimo da smo prije svega partneri, a onda roditelji. Lako je izgubiti se u roditeljskoj ulozi i zaboraviti na potrebe partnera, što je, mislim, velika opasnost. Zato se pitam, ima li netko iskustva s partnerskom terapijom? Da li je pomoglo u prevazilaženju sličnih problema?

Iskreno, jedan od naših najvećih problema je nedostatak vremena za nas dvoje. Kada su djeca u krevetu, mi smo obično preumorni za bilo šta osim za gledanje televizije. Zato bih rado čula neke kreativne ideje kako sebi obezbijediti kvalitetno vrijeme za sebe i partnera – bez djece! Možda bi neko od iskusnijih članova foruma mogao podijeliti svoj raspored ili neke savjete za bolje planiranje. I još nešto – da li je neko isprobao onu ekskluzivnu ponudu za parove sa foruma, onu za vikend u spa centru? Zvuči primamljivo, a možda bi nam upravo to trebalo da se malo odmorimo i ponovo spojimo kao par. Radujem se vašim odgovorima i iskustvima!

Pozdrav svima! Priključujem se vašoj diskusiji jer sam i sam u vrtlogu "brak i djeca – kako balansirati sve" i očajnički tražim inspiraciju i savjete. Imam dvoje male djece, 3 i 1 godinu, i osjećam se kao da živim u vječnom haosu slatkih, ali iscrpljujućih trenutaka. Supruga i ja smo se, prije nego što su klinci stigli, zaklinjali da ćemo uvijek održavati plamen ljubavi živim, planirali romantične večere i vikende za dvoje. Realnost? Romantične večere su zamijenjene brzim zalogajima za stolićem za kavu, a vikendi za dvoje su... pa, to je utopija u ovom trenutku. Šalim se (malo!), ali ozbiljno, borimo se da pronađemo balans. Često se osjećamo kao da smo dva broda koji se mimoilaze na moru, a ne partneri koji plove zajedno.

Jedna od najvećih bitaka je upravo organizacija vremena. Ne znam kako vi, ali mi provodimo sate planirajući tko će kada ustati s bebom, tko će kuhati, tko će odvesti starijeg u vrtić. Nekad to funkcionira, nekad se pretvori u pravi mali rat! Nedavno smo imali veliku raspravu oko toga tko će provesti više vremena s djecom vikendom, a tko će konačno imati priliku napuniti baterije. To me dovodi do pitanja za vas - kako uspijevate da održavate ravnotežu između potreba djece i potreba vašeg partnerskog odnosa? Postoji li neki tajni recept, neka aplikacija za organizaciju ili čarobni štapić koji bi nam mogao pomoći?

Znam da mnogi od vas imaju iskustva s ovim izazovima, pa bih rado čuo vaše prijedloge. Što vam pomaže da održite vezu živom i strastvenom usprkos svim obavezama? Imate li neke rituale, posebne trenutke koje posvećujete samo jedno drugome? Zanima me i je li netko od vas probao "date night" i ako jest, kako to funkcionira s malom djecom? Možda ima netko od vas i iskustva s nekim od specijaliziranih programa ili radionica za parove s malom djecom koje bi mogao preporučiti. Možda čak postoji i neki skriveni kutak na ovom forumu s popustom na takve programe - ja sam spreman na sve!

Na kraju, vjerujem da ćemo zajedno, dijeljenjem iskustava i savjeta, pronaći neke korisne strategije za navigaciju kroz ovaj izazovan, ali predivan period života. Hvala vam svima unaprijed!

Pozdrav svima! Priključila sam se forumu jer sam, iskreno, na rubu živaca. Imam prekrasnu djecu, dvoje mališana od 3 i 6 godina, i supruga kojeg obožavam, ali osjećam se kao da se raspadam na komadiće pokušavajući sve to uskladiti. Nekad se osjećam kao da sam superjunakinja koja uspijeva samo zahvaljujući kavi i mračnoj čokoladi, a nekad kao potpuni gubitnik koji se jedva snalazi u vlastitoj koži. Humor je, moram priznati, jedino što me drži pri zdravoj pameti. Primjerice, jučer sam pokušala napraviti romantičnu večeru uz svijeće, a završilo je tako što sam se saplela o Lego kockicu i prosula vino po novom stolnjaku. Suprug se nasmijao, ali taj smijeh je bio pomiješan s malo sažaljenja, što me je ubilo. Zato me zanimaju vaši savjeti - kako zadržati iskru u braku kada ste konstantno iscrpljeni i umorni?

Moja najveća briga je to što se osjećam kao da zapraštajućem supruga i djecu. Djeci posvećujem svu svoju energiju, a supruga često zanemarujem. On to razumije, ali znam da mu nedostaje pažnja, a i meni. Ponekad se osjećamo kao da smo dva broda koji plove jedan pored drugog, a ne kao partneri koji dijele život. Pokušavamo odvajati vrijeme za sebe, ali to je teško. Čak i tih sat vremena kada jedno od nas gleda film, osjećam se krivim što ne provodim vrijeme s drugim. Zanima me, ima li netko sličnih iskustava? Kako pronaći tu ravnotežu između roditeljstva i partnerskog odnosa, a da se ne osjećamo krivim zbog bilo čega?

Mislim da je ključ u komunikaciji, ali ponekad mi se čini da sam potpuno ispražnjena nakon dana provedenog s djecom i da jednostavno nemam snage za dublji razgovor sa suprugom. Zato me zanimaju i praktični savjeti: kako organizirati vrijeme, kako delegirati zadatke (ako je to uopće moguće s dvoje mališana!), kako pronaći vremena za sebe i za odnos s partnerom bez osjećaja krivnje? Možda bi bilo dobro da se na forumu organizira neka mala grupa za podršku? Možda netko ima ideju za neku zabavnu aktivnost koju možemo raditi zajedno kao obitelj, a koja ne uključuje kaos?

I još nešto, ako administratori čitaju ovo, možda bi bilo korisno organizirati online radionicu o upravljanju stresom za roditelje? To bi mi, mislim, jako pomoglo! Nadam se da ćemo ovdje zajedno pronaći neka rješenja i podijeliti iskustva. Hvala vam unaprijed!

Zdravo svima! Priključila sam se forumu iz istog razloga kao i ti - čula sam da su ovdje ljudi puni razumijevanja i da se ne libe dijeliti svoja iskustva, dobra i loša. I sama sam u toj "balansiranju" fazi - imamo dvoje male djece, preslatke, ali i nevjerojatno zahtjevne. Muž i ja smo se, da budem iskrena, nekoliko puta našli na rubu živaca. Jednom smo se toliko posvađali oko toga tko će ustati noću da smo skoro završili u krevetima u različitim sobama! (Srećom, to je bilo prije nekoliko mjeseci i otkad smo uveli sistem smjena, sve je puno mirnije). Shvatili smo da nam je ključno da svjesno odvojimo vrijeme samo za nas dvoje, makar i sat vremena tjedno, da se podsjetimo zašto smo uopće zajedno.

Mislim da je ključ u komunikaciji, ali i u prihvaćanju činjenice da će biti dana kad ćemo se osjećati kao da se gušimo. Nema recepta koji uvijek pali, ali pokušavamo zadržati osjećaj humora. Nedavno smo, umjesto svađe oko nereda u kući, počeli igrati "igru čišćenja" gdje se natječemo tko će brže pospremiti igračke. Zvuči glupo, ali djeluje! Iskreno, najteže mi je pronaći vrijeme za sebe. Kada sam zadnji put išla na masažu? Pa, ne sjećam se! Zato me zanima, dragi forumaši, kako vi uspijevate uklopiti "vrijeme za sebe" u svoj raspored? Imate li neke super trikove za organizaciju?

Još jedna stvar koja mi se čini važnom je da prihvatimo pomoć kad nam se nudi. Baka i djed su nam ogromna podrška, ali i prijatelji, koji ponekad pripaze na djecu sat-dva. To nam je neprocjenjivo! Pitala bih vas, jeste li vi imali sličnih problema s osjećajem krivnje kada prihvatite pomoć? Čini mi se da je to problem mnogih roditelja. I da, prije nego zaboravim - vidim da forum nudi besplatan tjedni webinar o tehnikama upravljanja stresom za roditelje. Prijavila sam se, pa bih preporučila i vama! Možda tamo pronađemo još korisnih savjeta.

Na kraju, želim čuti vaša iskustva i savjete! Svaki savjet je dobrodošao, jer put do harmoničnog braka i sretnog roditeljstva je pun izazova, ali i prekrasnih trenutaka koje želimo što bolje iskoristiti.