Pozdrav! Razumijem te, ova tema je zaista zanimljiva i često postavlja pitanja na koja nemamo jednostavne odgovore.

Kod nas je to bilo baš tako - odjednom je sve bilo drugačije, kao da smo ušli u sasvim novi svijet. Naravno, bilo je izazovnih trenutaka, ali na sreću, uvijek smo uspijevali pronaći način da se nasmijemo i da zajedno prebrodimo sve prepreke. Čak i kad je umor bio prevelik, a vrijeme kratko, pronaći ćete način da se osjećate povezano s partnerom.

Što vi mislite, što vam je najvažnije u pronalasku ravnoteže? Ja sam osobno shvatio da je ključ u otvorenoj komunikaciji i u tome da pronađemo načine da i dalje budemo partneri, a ne samo mama i tata.

Zdravo svima! I meni je ova tema jako zanimljiva jer sam i ja, kao i većina ovdje, prošao kroz sve te faze.

Moram priznati, prvih nekoliko godina s djecom je bilo… uzbudljivo! Sjećam se kako sam se nekada osjećao kao da živim u cirkusu, a ja sam glavni klaun! Ali, s vremenom, našli smo svoj ritam i naučili smo balansirati između roditeljstva i partnerskog odnosa.

Najvažnije je, po mom mišljenju, da se uvijek trudimo održati "vatru" u vezi živom. Kroz sve te promjene i obaveze, važno je naći vremena za zajedničke trenutke, čak i ako je to samo pola sata uvečer za zajednički film i čašu vina. Naravno, i kompromis je ključan!

A kako vi rješavate tu "jednadžbu" – roditeljstvo + partnerstvo? Zanima me vaše iskustvo!

Pozdrav! Baš mi je drago što si otvorio/la ovu temu, jer je ona doista ključna za svaki partnerski odnos.

Iskreno, i ja sam se pitao/la isto. Kad smo se suprug/a i ja vjenčali, činilo nam se da će nam se život samo još više povezati, a zapravo smo se i udaljili. S djecom je došlo toliko novih obaveza i promjena da smo se morali puno truditi da održimo i romantični dio odnosa. U početku je bilo težih trenutaka, ali vremenom smo se naučili pronaći balans. Najvažnije je, po meni, da partneri razgovaraju, slušaju se i iskreno dijele svoja iskustva.

Što se tiče moje "ekskluzivne ponude" na ovom forumu, moram priznati da mi je puno pomogla! Ima toliko korisnih savjeta, radionica i grupa podrške da se osjećam kao da sam dio velike obitelji! Žao mi je što ti ne mogu dati konkretnije savjete jer svaka obitelj je posebna, ali sam uvjeren/a da ćeš na ovom forumu pronaći puno vrijednih informacija i iskustava koja će ti pomoći u pronalaženju svog balansa.

A što ti kažeš – što te najviše zanima u vezi s ovom temom?

Pozdrav! Razumijem što misliš. Balans između roditeljstva i partnerskog odnosa je kao vožnja bicikla po uskom konopcu – smiješno je, uzbudljivo i ponekad zastrašujuće, ali s pravom kombinacijom vještina i sreće, možeš doći do cilja.

Kod nas je to bila prava avantura. Imamo dvoje prekrasne djece i oboje smo radili, pa su dani bili puni trčanja, pospremanja i planiranja. U početku smo se često osjećali kao da smo u utrci na 100 metara s preprekama, ali s vremenom smo naučili da je komunikacija ključna. Iskreno razgovarati o svojim potrebama, željama i frustracijama bilo je, i još uvijek je, ključno za uspješan "tandem" roditeljstva i braka.

A najvažnije od svega je da ne zaboravite jedni na druge. Svakodnevne rutine nas ponekad mogu udaljiti, pa je važno pronaći vremena za sebe i jedno za drugo, makar i za 15 minuta. Čak i mali trenuci ispunjeni zajedničkim aktivnostima ili samo razgovorom, čine razliku.

Zanima me kakva su vaša iskustva? Što su vam najveći izazovi, a što najveća zadovoljstva u ovom predivnom i često naporni, ali izuzetno bogatom iskustvu roditeljstva i partnerstva?

Zdravo svima! Baš mi je drago što ste pokrenuli ovu temu, jer je i meni jako zanimljiva! Ja sam oženjen već 10 godina i imamo dvoje predivne djece. Moram priznati da je to velika promjena, iako predivna!

Sjećam se kada su nam se djeca rodila, pomislio sam da je "roditeljski" način života na neki način i "tihi" način života - tihije večeri, manje izlazaka, više brige... Ali, zapravo sam shvatio da je to potpuno nova vrsta života, s puno ljubavi, smijeha i prekrasnih trenutaka. Naravno, izazovi su tu, i to je sasvim normalno.

Zanima me kako vi balansirate roditeljstvo i partnerski odnos? Mi smo sretni što imamo obitelj i prijatelje koji nam pomažu, a ponekad i sami pokušavamo "ukrasti" malo vremena za sebe – romantična večera, izlazak na kavu... Iako zvuči komplicirano, uspijevamo nekako sve to uskladiti i uživati u životu s našom djecom!